Pet činjenica o uralskom reksu: Po čemu se ova mačka razlikuje od svih ostalih s kovrčavim krznom?

Predak – mačak Vasilij

Još početkom dvadesetog stoljeća u raznim oblastima Urala postojali su podaci o populaciji kovrčavih mačaka. Oni su potjecale od životinja ravne dlake među kojima su bile kako sibirske vrste mačaka bujne dlake, tako i one kratke dlake, nerasne.

Za pretka službeno priznate pasmine uralskog reksa uzima se mačak Vasilij koji se rodio u gradu Zarečni u Sverdlovskoj oblasti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegova je majka bila obična mačka Mura.

Za Vasilija su saznali felinolozi iz Jekaterinburga i uspjeli da uvjeriti vlasnike da svoju neobičnu mačku pokažu na izložbi gdje je i privukla zasluženu pažnju.

Ali Vasilij nije bio jedini. Na izložbi 1992. godine sudjelovala je još jedna mačka s takvim mačićima. Musja je bila Sibirjanka s dugom dlakom, a njena dva mačića imala su kovrčavo krzno. Oba mačića kupili su lenjingradski uzgajivači.

Na taj su način felinolozi ustanovili da je gen kovrčave dlake recesivan pa su počeli ciljano uzgajati uralsog reksa.

Poseban gen kovrčavog krzna

Uzgajivači su pokušali upoznati uralskog reksa s drugim kovrčavim mačkama, ali kod takvih parova rađali su se mačići s ravnom dlakom. Ispostavilo se da je uralski gen kovrčave dlake drugačiji. U Rusiji nigdje više nije bilo takvih mačaka.

Kovrče se kod uralskog reksa formiraju u djetinjstvu, a riječ je o tankoj dlaci s dvostrukim ravnim valom. Već s tri ili četiri mjeseca mačići imaju izrazite kovrče, a sa šest-sedam ujednačene valove.

Rijetka pasmina

Standardne karakteristike pasmine utvrđene su još sredinom devedesetih. Ipak, uzgajivača ima malo. Najviše ih je u Sverdlovskoj oblasti, premda ih ima i u Moskvi i Peterburgu. Uralski reks je autohtona pasmina, dobrog zdravlja. Ove mačke žive od 12 do 16 godina.

Mačići, bez obzira na skromne performanse (težina odrasle mačke iznosi oko četiri kilograma), imaju dobar apetit, sportsku građu i otvoren karakter.

Nisu izbirljivci

Za razliku od izvedenih rasa, uralski reks ne traži veliku njegu, često ih je dovoljno samo očešljati. Imaju dobar apetitit, ali do kraja života ostaju vitki. Zanimljivo je da se preporučuje da se ova pasmina hrani prirodnom, a ne specijalnom hranom. Osim mesa, vole zob, rižu i heljdu, kao i jabuke i mrkvu.

Kad napune godinu dana, prestaju mjaukati

Iako je zasad ovaj fenomen malo proučen, uzgajivači tvrde da reks mjauče samo u djetinjstvu. Iritantno "mjau" praktički se ne može čuti, što ne znači da ne proizvode specifične zvukove i komuniciraju na neki svoj način.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji